Često se pitamo kako da detetu objasnimo zašto nešto može da se kupi ili uradi, a nešto drugo ne? Iako povremeno deluju veoma nerazumno, deca to nisu. Oni isprobavaju naše granice i gledaju dokle mogu da idu. Kako se postavite u startu, tako će se sve ostale situacije razre[avati. Ani je mama Ekilibrić pokušala da, ovu situaciju sa traženjem nečega što ne treba da se kupi, objasnila na sledeći način.

Mama: U prodavnici bih klekla pored tebe, da budem tvoje visine i da možemo da razgovaramo. Pričala bih ti jednostavnim rečima da nije momenat za tu kupovinu, podsetila bih te na naš dogovor i na to koliko je bitno da se dogovori ispoštuju. Bilo ti je žao, bila si uplakana, ali si odustala od svog nauma. Suština je da roditelj treba da proceni da li je nešto bitno ili ne za kupovinu i da to na najjednostavniji način objasni svom detetu, kao sebi ravnom. Zato su tvoje scene plakanja i bacanja po prodavnici kratko trajale.

EKILIBRIĆI <br/> Bacanje po prodavnici

Čini se da je suština ovog razgovora upravo u tome da se međusobno čuju i dete i roditelj, da pričaju „istim“ jezikom i da se samim tim razumeju. To je moguće ukoliko dete oseti da ga poštujete kao ličnost, ali da istovremeno zahtevate da i oni vas poštuju kao osobu. Da bi do toga došlo, potrebno je u startu postavljati pravila komunikacije i uvek ih se pridržavati.

Ukoliko takve komunikacije nema, nemojte se brinuti, ona može biti uspostavljena i kasnije, ali ne zaboravite Vi ste roditelj, Vi prvi svojim primerom morate pokazati detetu kako se to radi, jer dete to ne zna, ono uči od Vas. Pri svakom sledećem odlasku u kupovinu, razgovarajte sa svojim detetom, odredite mu granice i držite se čvrsto dogovora. Postepeno, shvatićete da Vaše dete nije nerazumno, kao što se ponekad ponaša.

Jelena Petrović, diplomirani psiholog