Živimo u svetu silovitog tehnološkog razvoja. Svuda oko nas su stimulusi koji onemogućavaju usredsređivanje na sopstvene misli, unutrašnji mir i povremeno uživanje u tišini. Razmislite kada ste poslednji put bili sami sa svojim mislima, bez Ipeda, Youtub-a, telefona, televizora, pa čak i muzike u pozadini…E, sad zamislite kako je deci koja su rođena u eri informacionih tehnologija, okružena svim mogućim uređajima koji privlače pažnju!
Ukoliko želimo da se čujemo sa svojom decom i da budemo sigurni da su nas registrovali kada im se obratimo, neophodno je da mi, kao roditelji, obezbedimo okruženje u kojem ćemo nesmetano komunicirati. Dakle, mirno okruženje, donosi mirne odluke i adekvtnu komunikaciju.
Decu ne možemo i ne smemo da izmestimo iz sveta u kome žive u kome se o igricama priča na odmoru u školi ili tokom druženja sa vršnjacima. Generalno, ne treba im skroz zabraniti igrice jer one jesu deo njihovog života, odrastanja i načina druženja. Ali, taj vid druženja i provođenja slobodnog vremena ne sme biti dominantan, već jedan od mnogih. Potrebno je da provode vreme napolju, da se bave sportom, da imaju socijalnu interakciju sa vršnjacima.

Kako bi sve to postigli, potrebno je da sa svojim tinejdžerom najpre dogovorite pravila. Jasne granice su neophodne za sve, pa čak i za igranje igrica! Vreme koje se provodi ispred ekrana neka bude unapred utvrđeno, ali budite dosledni u tom poštovanju pravila! Jednom kada popustite, deca će pokušavati da pomere postavljene granice, te će biti sve teže ponovo uspostaviti red i disciplinu. Stoga, kada ga opomenete da je kraj igre, to mora biti kraj!
S obzirom na to da su pravila unapred definisana, vaš tinejdžer će znati da, ukoliko se oglušio o njih, postoje konsekvence. Na bes, ljutnju i potencijalnu agresivnost zbog prekidanja igrice, morate reagovati staloženo. Ukoliko ne možete, najbolje je da ostavite svog tinejdžera nasamo da se „izduva“. Nakon toga, porazgovarajte i podsetite ga na sve dogovoreno, kako na vreme, tako i na kazne koje su posledica nepoštovanja tog vremena.
Takođe, bitno je skrenuti pažnju i na nepoštovanje mame koja je više puta opomenula svog sina. Za takvo ponašanje je neophodno detetovo izvinjenje. I, ono najvažnije, kada razgovarate sa svojim detetom, ugasite televizor i sve druge uređaje koji bi ometali vašu trenutnu komunikaciju. Na taj način bi zaista trebalo da se čujete, a sve ono što želite da prenesete svom detetu bi trebalo da dopre do njega.
Jelena Petrović, diplomirani psiholog
Povezani članci:
EKILIBRIĆI
Roditeljstvo
Roditeljstvo je najlepši i najteži posao od svih! Najlepši jer je sav satkan od ljubavi, a najteži jer je dete uvek…
EKILIBRIĆI
Kako naučiti decu da pospremaju za sobom
Ukoliko se od malih nogu radi na tome da deca pospremaju za sobom, navika se može razviti bez problema...
EKILIBRIĆI
Bacanje po prodavnici
Često se pitamo kako da detetu objasnimo zašto nešto može da se kupi ili uradi, a nešto drugo ne? Iako povremeno deluju…
EKILIBRIĆI
Kako da prihvatimo poraz?
Želja za pobedom je potpuno prirodna. Svi mi želimo da budemo uspešni, cenjeni, visoko vrednovani. Ponekad je ta…