Roditelji Ekilibrić često sebi postavljaju pitanje do kada će raspremati za decom, do kada će skupljati njihove stvari po kući, zašto ih deca ne slušaju. Oboje imaju utisak da bez prestanka ponavljaju iste rečenice koje se kao odjek odbijaju od njihove dece i vraćaju im se bez ikakvog efekta.

Upozorenja uz pomoć žutog kartona daju izvesne efekte, ali i dalje je naporno i teško. Uz rad od kuće, dečije nastavne i vannastavne aktivnosti, stvari se gomilaju na najrazličitijim mestima po stanu. Da li kažnjavati decu ili ignorisati ponašanje ili nastaviti sa ponavljanjem dok određena ponašanja ne pređu u naviku?

S obzirom na to da su deca različitog uzrasta, roditelji su osmislili različite sankcije kako bi podstakli željena ponašanja, a eliminisali nepoželjna.

Kod Ivana, kao najmlađeg deteta su odlučili da ponavljanje, ponavljanje, ponavljanje jedino može dati rezultate. Shvatili su da moraju biti strpljivi i dosledni u ponašanju bez izuzetka. Bez obzira što će zvučati dosadno i naporno, kako za decu, tako i za njih, konstantno ponavljanje šta treba da se uradi jednog dana će dovesti do efekta.

Ana je druga priča jer, nekada zadubljena u svoje misli, uopšte ne konstatuje roditelje. Jednostavno ne čuje jer je toliko zaokupljena igrom, crtanjem ili gledanjem Survivor-a. Sa njom su shvatili da moraju biti malo „glasniji“ i oštrije tražiti od nje da sklanja svoje stvari. Za nju je najveća sankcija zabrana gledanja Survivor emisije i objasnili su joj da će do toga doći ako bude ostavljala krš za sobom.

Marko već ima džeparac i skuplja pare za novi skejt, loptu ili slušalice. Njemu je najveća kazna oduzimanje telefona, a posebno je teško ako treba nešto da plati iz svog budžeta. Stoga su roditelji odlučili da za ostavljanje EQULIBRIO ranca u hodniku, odeće po kući, slušalica na trpezarijskom stolu…uvedu novčane kazne. Te kazne će biti sitne, ali kada se nakupe, Marko će itekako osetiti „udarac“ po budžetu, pa će početi bez pogovora da sklanja za sobom.

Takođe, roditelji znaju da samo kažnjavanje nije efikasno ako se željeno ponašanje ne nagrađuje. Nagrada nekada ima veći učinak od same kazne. Deci su podsticaji preko potrebni, pa su se dogovorili i oko nagrada. Neke od njih su da dete koje je najbolje odradilo svoje obaveze i sredilo sve za sobom može da bira film koji će zajedno gledati, da bira šta će za večeru, gde će idu za vikend, odlazak na EQULIBRIO jezički kamp, pa čak i da bira šta bi konkretno želelo da dobije od mame i tate.

Balans svih ovih podsticaja, kao i kontinuirano ponavljane, postepeno će dovesti do izvesnih efekata. Možda oni neće biti trajni, ali će neka od ponašanja sigurno postati navike. U početku će se deci govoriti da sklone stvari, posle nekog vremena, biće dovoljan samo pogled usmeren na stvar koja nije na svom mestu i naposletku deca će sama sklanjati za sobom bez ikakve verbalne ili neverbalne sugestije od strane roditelja.