Dugo je vladalo mišljenje da su očevi hranioci porodice i uzor na koji deca treba da se ugledaju, ali da ključnu ulogu u vaspitanju dece ipak imaju majke. Međutim, moderan stil života i sve veća zaposlenost žena, doveli su do toga da je uključenost oca u odrastanje dece podjednako bitna kao i majke. Današnje tate se sve više bave decom, njihovim razvojem i problemima sa kojima se suočavaju. To je veoma bitno, pokazuju istraživanja, za sveukupan razvoj ličnosti deteta, ali i adekvatno funkcionisanje porodice i razvoj zdravijih i toplijih porodičnih odnosa.

Tata Ekilibrić je moderan tata, pun razumevanja za dečije nestašluke i trudi se da uvek bude tu za mamu Ekilibrić. Ipak, povremeno mu je potrebno skrenuti pažnju na to da na dečija pitanja može i on nekad da da odgovor, a ne samo mama; da može i bez nje da se ode u šetnju, u park, na partiju košarke sa decom; da može i on deci razjasniti težak matematički zadatak.

Mama Ekilibrić se, s obzirom na to da radi od kuće, tokom radnog vremena suočava sa dečijim pitanjima, zahtevima, kuvanjem, pranjem i održavanjem stana u koliko toliko čistom stanju. Tata se nađe povremeno za nabavku, razvoženje dece po vannastavnim aktivnostima, spremanje večere i raspremanje kuhinje. Nekada je to sasvim dovoljno da svi budu srećni i zadovoljni, ali je deci uvek potrebna dodatna pažnja. Željni su toga da provode vreme sa roditeljima i da im roditelji uvek budu na raspolaganju kada se zažele priče ili zagrljaja.

U jednom trenutku, mama više nije mogla da podnese pritisak posla, kućnih obaveza i dečijih zahteva. Stoga podseća svoje ukućane na porodičnu organizaciju u vezi sa kućnim poslovima koju su utvrdili još ranije. A kada su deca pospala, roditelji su se dogovorili još nešto…

Mama Ekilibrić je tati predočila koliko je značajno vreme koje deca provode sa očevima. Istraživanja su pokazala da deca koja dosta vremena provode u igri i razgovorima sa tatama su deca koja imaju veće samopouzdanje, samostalniji su u izvršavanju obaveza, imaju brži emotivni razvoj, naprednija su u školi i kasnije u životu. Ona je, bez ikakvog prebacivanja tati, jasno dala do znanja da moraju da organizuju vreme tako da svo troje dece podjednako vremena provodi sa oba roditelja, kao i da svi zajedno imaju porodično vreme samo za njih.

Tati kao da su se oči otvorile. On jeste uvek prisutan za svoju decu i ženu, uvek se nađe kada im je potreban, ali da samostalo organizuje vreme sa decom, nije mu često padalo na pamet. Uvek bi, kada mama Ekilibrić kaže da izađu, izašao sa njima, ali samoinicijativno ne. Stoga je rešio da za vikend odvede decu u selo na ceo dan i da jednom mesečno to postane njihov ritual, a da mama tada ima vreme za sebe da ga iskoristi kako želi. On će provesti ceo dan sa decom u igranju, poslovima oko seoske kuće i negovanju voćki koje su sadili pre par godina zajedno.

Još nešto lepo i veoma značajno je doneo ovaj razgovor. Naime, mama i tata su napravili plan da deca idu dve nedelje na raspustu na EQULIBRIO Jezički kamp, a roditelji Ekilibrić će tada moći da se malo posvete jedno drugom.